Billie Holiday, pravo ime - Eleanor Gough McKay (
Philadelphia, Pennsylvania, 7. travnja 1915. -
New York, 17. srpnja
1959.), znana među jazz poklonicima kao Lady Day, predstavlja jednu od najznačajnijih jazz
pjevačica svih vremena uz
Sarah Vaughan i Ellu Fitzgerald.
Svojim posebnim timbrom i sonornim, gotovo instrumentalnim, načinom pjevanja, afirmirala se između dva rata među vodeće interprete bluesa i kompozicija u stilu swinga. Snimila je film
"New Orleans" i napisala autobiografiju
"Lady pjeva blues".
BIOGRAFIJAPravim imenom Eleanora Fagan Gough odrastala je bez oca Clarenca (koji je bio jazz gitarist kod Fletchera Hendersona), uz majku i rodbinu, morala je rano početi raditi u javnoj kući kao čistačica pa i
prostitutka. O njezinom djetinjstvu opširno govori njezina autobiografija
Lady sings the Blues1956. godine. U
New York se doselila negdje
1930 g. Njezin rad se uglavnom dijeli na dvije faze "ranu" i "zrelu" fazu.
RANA FAZAPrve nastupe imala je u
Harlemu i uskoro ju "otkriva" glazbeni producent John Hammond u klubu Monette´s. S 18 godina ima prve zajedničke nastupe s Bennyjem Goodmanom i prvu snimku "My Mother´s Son-In-Law". Tako je počela graditi svoj glazbeni stil unutar jazza i bluesa. Kasnije je radila s
Lesterom Youngom, Countom Basieom i
Artiem Shawom. Bila je duboko pogođena rasnim konfliktima, netrpeljivošću i segregacijom koja ju je ponižavala i na pozornici. U tom razdoblju preobrazila se u "Lady Day", izlazeći na pozornicu s bijelom gardenijom u kosi.
ZRELA FAZALady Day je gotovo cijeli svoj životni vijek provela ovisna o drogama, pušeći marihuanu od rane mladosti, opijanjima, ali ono što ju je potpuno uništilo je bio heroin. Uz to je imala sudske procese zbog nedopuštenog posjedovanja droge, a njezin privatni život bio je turbulentan kao i pjesme koje je pjevala. Ulazila je iz veze u vezu s vulgarnim muškarcima, a otvoreno se deklarirala kao
bisesualka. Jedino što je kontinuirano uzdizala bile su njezine pjesme, melankonične i erotične , strastvene ljubavne balade i gorke priče newyorškog Harlema. S druge strane bila je njezina urođena otmjenost i glamour. Dama tužnih očiju, sa svim svojim kontrastima bila je jedinstvena na jazz - blues sceni. Pjesme poput "God Bless the Child", Gershwinova "I Love You Porgy", "Fine and Mellow", "Strange Friut" su jazz klasici. Snimila je posljednju ploču u pratnji Raya Ellisa i njegovog orkestra u ožujku 1959. g. (s kojim je snimila i album
Lady in Satin).
Nažalost njezina zvijezda prerano se ugasila u 44. godini, umrla je 17. srpnja 1959. g. (od ciroze jetre) u New Yorku gdje je i sahranjena.
Njezin utjecaj na glazbenike je bio neosporan, u prvom redu na Janis Joplin i Ninu Simone. Godine 1972. snimljen je biografski film "
Lady Sings the Blues" s pjevačicom Dianom Ross. Film je bio nominiran za mnogobrojne nagrade, a Diana Ross je izdala istoimeni
album sa
soundtrackom.
U čast "kraljici bluesa" 1987. g. irski rock sastav U2 snimio je pjesmu i
videospot "Angel of Harlem" (dvostruki album
Rattle and Hum).
