Louis Daniel „Satchmo“ Armstrong (
New Orleans, 4. srpnja
1900. -
New York, 6. srpnja
1971.),
američki jazz glazbenik
Tijekom dojmljive karijere, postao je najveći jazz glazbenik, neosporni čelnik popularne glazbe 20. stoljeća i jedna od najvećih figura u povijesti glazbe. Armstronga su voljeli ne samo zbog njegova trubačkog talenta, nevjerojatno čistog i prodornog sviranja na trubi i specifičnog hrapavog pjevanja, nego i zbog ljudske topline i velikodušnosti, te zbog simpatične osobnosti "velikog djeteta" koje se raduje životu i živi za glazbu.
Legendarni americki jazz-trubac i pjevac Louis Armstrong skoro je sam samcat stvorio ono sto danas zovemo jazzom, tvrdi ugledni glazbeni kriticar Gary Giddins. On u svojoj knjizi Visions of Jazz, The First Century, u izdanju kuce Oxford Press, objasnjava zasto Louis Armstrong u americkoj glazbi, zasluzuje mjesto vise i vaznije od bilo kojeg drugog glazbenika. Snimka Franza Jacksona - Clarinet Marmalade, dobar je primjer rudimentarnog jazza koji danas zovemo dixieland, a koji se prvi put pojavio u New Orleansu pred sam kraj proslog stoljeca. Gary Giddins, glazbeni kriticar slavnog njujorskog lista Village Voice, kaze da je ta forma ranog jazza bila donekle sputana i ogranicena.
Naime, vecina vodja ranih njuorleanskih orkestara nije poticala individualnu kreativnost: "Osamdesetih godina proslog stoljeca Buddy Bolden je sastavljao orkestar u New Orleansu, orkestar koji je svirao polifonicnu glazbu sa snaznim naglaskom na ritmu. Boldenov band obicno navodimo kao prvi jazz-ansambl...Ali, nitko tada zapravo nije znao sto jazz znaci. Vjerovalo se da je jazz svaki oblik ritmicne glazbe. Jazz nije smatran ozbiljnim umjetnickim izrazom sve do 20-ih godina ovog stoljeca, sve dok se na sceni nisu pojavili King Oliver, Jelly Roll Morton i Louis Armstrong".
Nema glazbenika ili skladatelja, kaze Gary Giddins, vaznijeg za razvoj americke glazbe 20. stoljeca od Louisa Armstronga. "Pojava Armstronga najznacajniji je trenutak u jazzu. Jer prije njega, glazbu su izvodili orkestri u kojima se niti jedan glazbenik nije isticao, svi su bili jednaki. A onda na scenu stupa Armstrong, velicanstveni trubac sa fenomelanom sposobnoscu improviziranja. Snimke koje je Armstrong napravio 1926, '27 i '28, velicanstvene su nama danas isto toliko koliko su bile slusateljima prije 70 godina," kaze Gary Giddins.
"Louis Armstrong je dokazao da je improvizirana glazba jednako trajna koliko i pisana glazbena tradicija Europe," pise autor Giddins u svojoj knjizi Vizije jazza, prvo stoljece i dodaje: "Nije bilo naodmet sto je toj glazbi Louis Armstrong dao "swing" - zamah i ubrzanje, kao i tonalitet bluesa. Giddins u svojoj knjizi citira cijeli niz trubaca i svi se slazu u jednome. Naime, Miles Davis je jednom rekao: "Nista vise nije moguce odsvirati na trubi sto Louis Armstrong vec nije ucinio." Isto tvrdi 22-godisnji Nicholas Payton, najnoviji jazz-wunderkind njujorske glazbene scene, podrijetlom inace iz New Orleansa. Za sve njih, pise Giddins, Louis Armstrong i snaga njegove glazbe do dana danasnjega ostaju nenadmaseni.
